Iako sam uglavnom opsjednut lokalnim stanjem i problemima, ponekad malo i zalutam, dalje odlutam. Zahvaljujući internetu se i bez pasoša lako može preko granice, makar do Hrvatske:
Jutarnji list: Državni proračun - ministri lani svaki dan trošili 50.000 eura na honorarce
O čemu se radi, ukratko?
Nekako se "potrefilo" da je ovo doba izlaženja u javnost sa raznim revizorskim izvještajima, ili se meni to makar tako čini. Revizori lijepo kažu ko je koliko trošio, svi se uhvatimo za glavu par minuta, NIKOME NE PADNE GLAVA SA RAMENA (a krajnje je vrijeme da se to počne dešavati), i nakon toga, život ide dalje.
Tako se prije nekog vremena pojavila ova vijest koja se odnosi na bratsku nam državu Hrvatsku a koja kaže kako su prošle godine ministarstva svaki dan trošila 50.000 eura na honorarne poslove, odnosno 380.000 kuna dnevno odnosno 100.000.000 malih krznenih za cijelu tu godinu. I sad, postoje tu sasvim logična i prihvatljiva objašnjenja:
1. Za troškove ... su “krivi” pregovori s EU. To je skup posao.
Dobro, 'de, makar su ti pregovori odrađeni kako treba i privedeni kraju. Kao što znamo, Hrvatska bi trebala postati dio EU u julu iduće godine. Koliko će koristi biti od toga, ostaje nam da vidimo... i da na tim greškama učimo, mi glupi bosanci.
2. Za više od 4000 ugovora, koliko ih je lani potpisalo 16 ministarstava, dijelom je kriva i zabrana zapošljavanja.
Zabrana zapošljavanja je uvedena kao mjera štednje u kriznoj godini. No, problem iz primjera 1 ne poznaje razlike između krizne i nekrizne godine. Doduše, za narod je svaka krizna a za vlast upravo obratno.
Nego, eto, pregovarati se moralo, a svi znamo da pregovarati može samo kulturna uglađena raja, ne mogu to raditi seljaci i radnici. I tako, ta kulturna i uglađena raja, taj "masivni državni aparat", ta birokratija i administracija koju privreda ne može nahraniti je pregovarala i pregovorila. Ali, uz veliku pomoć honoraraca. Zašto?
3. ... tek svaki četvrti u državnoj upravi fakultetski obrazovan, a aktivno znanje stranih jezika, čak i engleskog, samo je mrtvo slovo na papiru...
E, ovo kad sam vidio, nije mi bilo dobro.
4. Ugovori o djelu sklapani su uglavnom za popunjavanje radnih mjesta koja su bila ključna za zatvaranje pristupnih pregovora, za koja Ministarstvo nije imalo vlastiti kadar...
A za šta imaju kadar?
Dakle, ne računajući one koji su upali u šemu, ti, jadni mladi bivši studentu koji si nakon završetka fakulteta postao nezaposlen, na tvoje radno mjesto se uvalio neko ko nema završen fakultet, na Vi je sa engleskim jezikom i informatičkom pismenošću, a, u većini slučajeva, i sa bilo kojom drugom pismenošću. Nema veze, zato će njegov posao da odradi neki honorarac, po mogućnosti neki koji je već upao negdje u šemu, ali mu ta šema ne predstavlja intelektualni ili fizički izazov. Honorarac će kao plaćenik iz filma Plaćenici da odradi posao, a ovaj drugi će samo primati redovnu platu, za taj neki posao koji radi... a koji nije posao, realno. I da, onda će otići na organizovane besplatne kurseve informatike i engleskog jezika, završiti ih, zvanično biti osposobljen za sve moderne birokratske izazove i ta će idila trajati sve dok opet ne bude nekog (ozbiljnog) posla. Sva sreća pa ima samo jedna evropska unija. Kao što ima samo jedna mama...
Arhiva kao rezerva: LINK
No comments:
Post a Comment